Detoksikacija organizma od uranijuma i drugih teških metala

12 minutes, 38 seconds Read

U ovom članku ćemo se baviti toksinom o kojima se u javnosti malo govori a koji ostavlja fatalne posledice kad se nađe u ljudskom organizmu. Njegovo ime je osiromašeni uranijum. Na prostorima Balkana ljudi dobro poznaju ovaj termin, ali zapravo nisu svesni koliko patnje izaziva ovaj radioaktivni metal. Da bi smo ušli u srž problema treba da primimo  otvorenog uma sledeći tekst i da u srcu doživimo i prihvatimo strahote koje ovaj teški metal zapravo izaziva.
Mnogi od nas su veoma dobro informisani o toksinima koji prate ekspanziju privrede i industrije, modernog doba a ima ih zaista mnogo. Neke možemo navesti a to su živa i drugi teški metali, hlorisana voda, hemikalije, mikro-talasi i elektromagnetna polja.
Na razne načine mi svi pokušavamo da se zaštitimo i očistimo od ovih toksina.
Mi jednostavno možemo da izbegnemo unos ovih toksina i da počnemo konzumirati proizvode koji će pomoći prilikom detoksikacije teških metala i toksina iz našeg organizma. Možemo početi sa upotrebom prečišćene vode. Takođe možemo početi da jedemo hranu koja nije prskana i meso koje nije obogaćeno antibioticima i raznim vrstama koncentrata. Možemo prestati da jedemo proizvode koji su napravljeni od hemikalija. Detoksikacija organizma se može započeti smanjenom upotrebom ili ograničenom  mobilnog telefona, mikrotalasne pećnice, a takođe možemo kupiti zaštitne presvlake u vidu raznih minerala poput šungita a takođe i zaštiti mesto na kome spavamo od predajnika za mobilnu telefoniju.
Sa osiromašenim uranijumom je drugačija situacija. Svi gore navedeni toksični uticaju i elementi su uključeni i mnoga istraživanja koja su potvrdila njihove štetne efekte na ljudski organizam. Sad ćemo objasniti kako stoje stvari sa uranijumom.
Postoje dva tipa uranijuma: uranijum i osiromašeni uranijum.  Ključno je razumevanje razlike između ova dva.
Uranijum je elemenat slabe radioaktivnosti. On je prisutan u prirodnom obliku u našem okruženju. Istraživanjem je dokazano da se izlaganjem ovom obliku uranijuma u malim dozama stvaraju benefiti u ljudskom organizmu.
Ovaj elemenat nam pomaže u opravkama oštećenih DNK a takođe stimuliše funkciju imunog sistema, pomaže nam kod boljeg sna i ima anti gljivična svojstva. Ova način razumevanja se naziva radiation hormesis. Osnovna upotreba uranijuma kod ljudi je zapravo pravljenje nuklearnih bombi i nuklearnih reaktora, čvrste municije za probijanje najjačeg oklopa, dok je njegova upotreba transformisana u destruktivnu njegova prirodna uloga je lekovita sa mnogo benefita po ljudsko zdravlje.
Uranijum sam po sebi može da ima radioaktivni i hemijski uticaj na ljudski organizam. On je esencijalni element i u prirodnom obliku je prisutan u zemljištu posebno u oblastima koje su bogate granitnim stenama.
Ako uzmemo prevelike doze uranijuma, preko dozvoljenih i preporučenih on može da na ošteti bubrege i kosti. On može da smanji nivo kalcijuma u našim kostima i doprinese razvoju osteoporoze. Uranijum se zadržava u vašoj jetri, bubrezima i slezini.
Prilikom velikog uticaja uranijuma se razvija dijabetes i gojaznost.  A ako dođe do izlivanja uranijuma iz nuklearnog reaktora ili do eksplozije atomske bombe, rezultat je katastrofalan po živi svet.
Ovo je bio uranijum a tu je i osiromašeni uranijum. Koja je razlika između ova dva?
Osiromašeni uranijum je otpad iskorišćenog uranijuma u nuklearnim reaktorima. On ostaje u velikim količinama kada se neiskorišćeni uranijum rafiniše da bi se stvorilo reaktorsko gorivo ili nuklearno oružje.
Prirodni uranijum ima samo 0.7 fizionog uranijuma. Moderni reaktori zahtevaju 3% fizionog U235. Tako da se u procesu pojačavanja povećava U235 sa 0.7% na 3% stvara otpad je osiromašeni uranijum.
Zašto je ovo bitno?
Pored svega, osiromašeni uranijum ima samo 1/3 radioaktivnih izotopa u odnosu na prirodni uranijum. Takođe se dosta slabije apsorbuje kroz kožu. Sa druge strane osiromašeni uranijum predstavlja biološku bombu kad se udahne. On predstavlja veliki problem.
Male udahnute količine delova uranijuma se talože u vašim kostima, mozgu, plućima i uništavaju organizam godinama.
Hajde da se osvrnemo ka tipovima radioaktivnosti i kako je to povezanao sa osiromašenim uranijumom. Postoje dva tipa radijacije, nejonizirijajuća i jonizirajuća. Razlika je u tome dali određena forma radijacije ima dovoljno energije da utiče na atom i oslobodi elektron.
Nejonizirajuća radijacija, pored tvrdnji medija I raznih kompanija takođe može da napravi štetu, kao što možemo da zaključimo iz mnogih istraživanja o mikrotalasnoj radijacijii o mobilnim telefonima, detektorima pokreta, mikrotalasnim pećnicama, radarima, WI-FI, dalekovodima i tornjevima za mobilnu telefoniju.
Industrija koja se se bavi proizvodnjom ovih uređaja koji koriste ili emituju ovu formu radijacije pokušava da nas ubedi da taj oblik nije uopšte štetan. U istraživanju I osmatranju zaključeno je da nejonizujuća radijacija može biti veoma štetna, čak i u veoma kratkim periodima izloženosti.
Jonizujuća radijacija se oslanja na subatomske čestice, kao što je slučaj kod osiromašenog uranijuma, koji ima dovoljno energije da oslobodi elektrone od atoma ili molekula i da ih jonizuje. Jonizujuće čestice su alfa čestice, neutroni su beta čestice.
Mi smo u velikoj meri izloženi jonizirajućoj radijaciji. Ona dolazi iz radioaktivnih materijala a u velikoj meri je izražena prilikom rentgenskog snimanja.
Akutna izloženost može da izazove gadne opekotine i radijacijsku bolest kod velikih doza, a kancer i genetske poremećaje kod malih doza. Najekstremniji uticaj je delovanje atomske bombe kojom se ubije na hiljade ljudi.
Kako je moguće da jedan tako podmukao toksin poput osiromašenog uranijuma postane svetski problem broj jedan? Odgovor leži u načinu na koji vojska i nauka koriste osiromašeni uranijum.
U civilnom sektoru osiromašeni uranijum se koristi na više načina. On se ugrađuje u avione a takođe u medicini se koristi kao zaštita od zračenja, takođe i kao materijal za proizvodnju kontejnera za transport radioaktivnih materijala.
U vojsci se osiromašeni uranijum koristi kao materijal za proizvodnju odbrambenih oklopnih ploča kod borbenih vozila, poput tenkova. On se koristi i za proizvodnju protiv-oklopnih artiljerijskih granata koje su namenjene za uništavanje tenkova i drugih teško oklopljenih vozila. Kad se koristi u ove svrhe uz odgovarajuću kinetičku energiju granata od osiromašenog uranijuma probija kao nož puter i najčvršći oklop borbenih vozila.
Pri udaru osiromašeni uranijum inicira eksploziju i smrt ljudi koji se nalaze u blizini, generišući vazdušne okside osiromašenog uranijuma. Ovom prilikom se stvara dugoročni problem sa posledicama po milione ljudi, kako onih živih tako i njihovog nerođenog potomstva. 40% osiromašenog uranijuma ostaje u okruženju posle delovanja na cilj.
Čestice osiromašenog uranijuma nisu vidljive golim okom. One su u nano razmera. Da bi se napravilo poređenje njihove veličine, one su 10000 puta manje od crvenog krvnog zrnca. Mikronske čestice ovog materijala nikad nisu postojale u prirodnom okruženju.
Osiromašeni uranijum je tihi i podmukli ubica. On predstavlja inhalirajuću vremensku bombu kad se udahne i unese u organizam, nano čestice osiromašenog uranijuma veoma lako prolaze krvno-moždanu barijeru i talože se u mozgu. Deponujući se u mozgu i plućima ove čestice vremenom oslobađaju alfa radioaktivnost koja je izuzetno štetna za ljudski organizam.
Ovaj tip radioaktivnosti  je prisutan u prirodnom okruženju ali u znatno nižim koncentracijama. Ovaj oblik radijacije je visoko jonizujući tip. On nije toliko opasan dok se ne udahne. Jednom kad se udahnu, nano čestice predstavljaju najdestruktivniji oblik radijacije koji je zabeležen do sad. Jedan gram oslobađa 13000 alfa čestica u sekundi. Jedna alfa čestica može da izazove rak!
Kad se udahne nano čestica osiromašenog uranijuma, manja od 10 mikrona ona ostaje u ljudskom organizmu decenijama, emitujući radijaciju koja izazva velika kumulativna oštećenja u organizmu.
Nobelovac Dr. Herman Miler je opisao male genetske mutacije koje nastaju prilikom uticaja radijacije iz osiromašenog uranijuma i  koje ostaju u nasledstvo novim pokoljenjima. Ove informacije nisu samo značajne stanovništvu Kosova posle bombardovanja 1999 već i vojnicima i policajcima protiv kojih je ovaj tip čestica i municije i bio namenjen prilikom bombardovanja.
Osiromašen uranijum u našem telu je poput minijaturnog eksploziva koji deluje dugi niz godina. On ispaljuje visoko energetske čestice izazivajući nekoliko hiljada eksplozija u našem organizmu samo za jednu sekundu. Na ovaj način se narušava genetski raspored DNK lanaca i dolazi do mutacija. Tada se iniciraju hemijske promene u ljudskom organizmu.
Da bi smo shvatili koliko osiromašeni uranijum šteti DNK nizovima, za prekidanje DNK lanca ili rasturanje nekog većeg molekula u telu potrebno je od 6 do 10 elektron volti. Jedna čestica osiromašenog uranijuma je emiter alfa čestica. Svaka alfa čestica sadrži silu od 4,2 miliona elektron volti.
Osiromašeni uranijum predstavlja globalni problem. Pošto se može prenositi vazduhom za kratko vreme može da se prebaci na velike distance. Tako da posmatrajući njegovu upotrebu prilikom bombardovanja na Kosovu mogu da primetim da je veoma ugroženo stanovništvo severa Kosova okolina Prizrena i kompletna oblast administrativne linije sa Albanijom. Takođe i kompletna oblast Kosova i Makedonije. U ovim oblastima je posle vremena kontaminacije koje traje 15 godina primetan veoma visok porast kancerogenih oboljenja kako kod lokalnog stanovništva tako i kod pripadnika bezbednosnih, vojnih i policijskih službi koje su boravile u periodu 1999 za vreme NATO bombardovanja na teritoriji Kosova. Kod mnogih pripadnika oružanih snaga je takođe primećen sindrom zalivskog rata isto kao i kod jednica američke vojske koje su učestvovale u akcijama na bliskom istoku od 1990-1991.
U regionu Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore i na bliskom istoku zemljište i vazduh su toliko kontaminirani sa osiromašenim uranijumom da desetine hiljada i stotine hiljada ljudi imaju kancerogena oboljenja, ali ne samo oni već i njihovo potomstvo u svojim ranim fazama života oboleva od raka.
Da bi shvatili kompleksnost problema daću vam primer bombardovanja Tora Bora  u Avganistanu. Neposredno nakon ove akcije je zabeležena povećana radijacija u Velikoj Britaniji a takođe i nivo osiromašenog uranijuma u vazduhu.
Mnogi pripadnici vojske i policije, stanovništvo EX YU republika boluju od kancerogenih oboljenja upravo iz ovog razloga, ni iz jednog drugog. Ovo je zapravo jedan od gorućih zdravstvenih problema ljudi koji žive na Balkanu i svih budućih generacija koji je marginalizovan i o kome retko ko piše i izveštava.
Kod lokalnog stanovništva na Kosovu je zabeleženo da mnogi od njih imaju potomstvo sa urođenim manama, da imaju problem sa fibromilagijom, osećaju hronični umor, hronična neurološka stanja i tumore kako maligne tako i benigne.
Negativni efekti osiromašenog uranijuma po ljudsko zdravlje uključuju sledeće:
Rak pluća
Bolesti disajnih puteva
Neurološku abnormalnost
Degradaciju vida
Limfom i druge vrste raka
Urođene mane kod potomaka
Deca koja su izložena su mnogo osetljivija, jer njihov organizam koristi krv da bi se razvijao i da bi izgradio nova tkiva povećao kosti i razvio meko tkivo.
Dr. Džejms Hovenštajn je napisao 2006 godine da epidemija kancera pluća od osiromašenog uranijuma u Sjedinjenim Američkim Državama tek počinje. Na CNN je objavljeno da godišnje prijavi 175000 novih slučajeva ljudi obolelih od kancera pluća i USA. Samo u januaru i februaru 2006 je prijavljeno 172000 novih slučajeva.
U perspektivi možete da dobijete kancer pluća ako pušite 30 godina ili ako ste izloženi osiromašenom uranijumu 30 dana.
Izloženost radijaciji, bila to nuklearna bomba ili hronična izloženost osiromašenom uranijumu, generiše kaskade slobodnih radikala koje smanjuju snabdevanje vašeg organizma glutationom i na taj način omogućavaju slobodnim radikalima da se neometano probijaju kroz organe i tkivo izazivajući velika oštećenja.
Kako stati ovoj ogromnoj pošasti u kraj, evo nekoliko saveta koje bi trebali da primenjuju ljudi koji misle da postoji mogućnost da su bili izloženi radioaktivnosti i uticaju osiromašenog uranijuma. Na teritoriji Balkana to može da bude gotovo svako ali najugroženiji su stanovnici Kosova i Makedonije i pripadnici bezbednosnih službi koji su boravili na ovim teritorijama za vreme i posle bombardovanja 1999 godine, takođe i stanovnici BiH i Crne gore, stanovnici gradova u centralnoj Srbiji i Vojvodini u kojima je delovala NATO avijacija.
Postoji nekoliko pristupa ovom problemu a to su:
Povećanje unosa potrebnih minerala kao što su magnezijum, jod, selen, cink i drugi
Povećanje nivoa energije sa raznim botaničkim formulama
Upotreba saune
Povećanje individualnih kapaciteta izbacivanjem toksina iz organizma
Terapeutski sistemi za izbacivanje čestica iz organizma
Biljke koje pomažu u ovim procesima su sibirski ginseng, reiši Ganoderma lucidum, panax ginseng, aloe vera, koren maslačka, crvena detelina i mnoge druge.
Drugi preparati koji mogu da pomognu:
U adekvatnim količinama vitamin D štiti snagu kostiju
Alfa lipoinska kiselina i L-cistein mogu da pomognu prilikom detoksikacije organizma.
L glutamin popravlja oštećenja nastala usled delovanja slobodnih radikala
Hlorela ne samo da čisti organizam od teških metala već je i jako dobra zaštita od radijacije
Spirulina je korištena u količini od 5 grama dnevno 45 dana uzastopno u naučnim istraživanjima dokazano štiti kosti od kontaminacije uranijuma
Razni oblici helacije kao što je EDTA, DMPS, DMSA
Korekcija oštećenih DNK nizova može da se postigne konzumiranjem kurkumina i srcenice.
Takođe treba smanjiti uticaj drugih oblika radijacije poput mobilnih telefona, telefonskih predajnika , mikro-talasnih pećnica i drugog gore navedenog.
U anti-radijacijsku hranu je uključena miso supa, spirulina i hlorela, pasulj, sardine i inćun, maslinovo ulje, avokado i prirodno životinjsko meso bez koncentrata antibiotika i drugog.
Preciznije, postoje i vrste hrane koje poboljšavaju energetski nivo određenih delova tela:
Bubrezi: jaja, orasi, crni susam, jam, crni pasulj
Slezena/Imuni sistem: šargarepa sa đumbirom, divlji losos i iverak, ječam i druge žitarice
Jetra detoksikacija: tamno zeleno lisnato povrće kao što su rukola, kelj spanać, listovi maslačka, peršun i radić,…

Takođe možete pročitati članak za detoksikaciju organizma Preparati za čišćenje jetre i bitni protokoli za obolele od kancera i Čišćenje jetre i žučne kese gorkom solju

Uranijum iz osiromašenog uranijuma je sad svetski problem i parira živi sa svojim razarajućim efektima. On predstavlja skriveni mikročip koji pravi problem milionima ljudskih tela, životinja i drugih živih bića na planeti Zemlji.
Radioaktivni osiromašeni uranijum oduzima više života od Hirošime i Nagasakija zajedno. Životna sredina Iraka, Srbije i okolnih zemalja bliskog istoka, centralne Azije i jugoistočne Evrope je kompletno kontaminirana sa česticama osiromašenog uranijuma.
Ono što je neophodno je izbacivanje iz upotrebe municije od osiromašenog uranijuma. U protivnom ćemo uskoro imati ogromne posledice po kompletno čovečanstvo i trovanje kompletnog života na planeti Zemlji.
Nastavak možete pročitati u članku Čišćenje organizma od radioaktivnih materijala za 7 sati

Share

author

Miko Lamberto

Ja sam nutricionista sa 10 godina iskustva, neke od svojih zapažanja sam preneo u naš blog. Za najnovije vesti i informacije o prirodi i pridonom lečenju nas pratite.

Similar Posts